Kako izgleda studirati pravo u međunarodnom okruženju? Kako izgleda proces prijave na nizozemsko sveučilište, svakodnevni život u studentskom gradu poput Tilburga i razlike između hrvatskog i nizozemskog pristupa obrazovanju?
U rubrici Beyond Borders donosimo iskustva naših polaznika koji su napravili korak prema studiju u inozemstvu i odabrali obrazovanje izvan granica Hrvatske.
Razgovarali smo s Dorom Babić, studenticom programa Global Law na Tilburg Universityju u Nizozemskoj. Dora nam je ispričala kako je odabrala upravo ovaj studij, kako je izgledao njezin prijavni proces, što ju je iznenadilo nakon preseljenja u Nizozemsku te kako izgleda studentski život uz brojne izvannastavne aktivnosti poput ELSA-e, debata i moot court natjecanja. Podijelila je i svoje iskustvo o razlikama između hrvatskog i nizozemskog obrazovnog sustava, važnosti praktičnih vještina te savjete za sve koji razmišljaju o studiju prava ili obrazovanju u inozemstvu.
1. Što te potaknulo da se prijaviš upravo na Tilburg University i zašto si ga odabrala među ostalim opcijama?
Kad sam konačno donijela odluku da ne želim ostati u Hrvatskoj i da svoju karijeru vidim negdje drugdje, počela sam istraživati opcije. S obzirom na to da sam željela studirati pravo, mogućnosti su bile prilično ograničene: osim hrvatskog, tečno sam govorila samo engleski, što je dodatno suzilo izbor. Pravo je diploma koja vas obično kvalificira za rad u samo jednoj državi, a većina sveučilišta nudi samo programe domaćeg prava. Nisam htjela s 18 godina donositi odluku o tome gdje ću živjeti i graditi profesionalni život, pa sam odlučila odabrati široki pravni studij koji mi daje fleksibilnost, bilo da se kasnije specijaliziram za određeni pravni sustav, bilo da diplomu koristim za compliance, in-house savjetovanje, rad u tvrtki ili nevladinoj organizaciji.
Ograničila sam izbor na EU, ne samo zbog financija nego i zato što je za studij prava važna jurisdikcija. S engleskim kao jedinim stranim jezikom, Nizozemska se nametnula kao očita destinacija. Imala sam tri opcije za pravo na istraživačkim (prema nizozemskom sustavu WO) sveučilištima: Groningen, Maastricht i Tilburg. Odabrala sam Tilburg jer nudi Global Law, studij koji daje osnove različitih pravnih područja neovisno o domaćem sustavu, uspoređuje običajno i kontinentalno pravo, uključuje međunarodno pravo i mnoga druga područja.
Tilburg se dodatno istaknuo jer ima izvrstan Master program za Law and Technology, a ja planiram ići u smjeru regulacije umjetne inteligencije ili cybersecurityja. S ovom diplomom mogu se izravno upisati na taj Master. Temeljito sam istražila program (Instagram, čak i Reddit, razne recenzije) i od sve tri opcije Tilburg se pokazao kao najbolji. Nakon dolaska i razgovora sa studentima i profesorima s drugih sveučilišta, potvrdila sam da sam napravila pravi izbor. Što se tiče izbora fakulteta, no regrets.
2. Kako je izgledao tvoj proces prijave, od prvih priprema do samog prijemnog procesa? Kada si se počela ozbiljnije pripremati?
Proces prijave bio je vrlo gladak. U trećem razredu srednje škole obavila sam savjetovanje s IntegralEdu o izboru karijere (negdje u travnju). Tada sam već bila prilično sigurna da želim pravo, ali sam se htjela uvjeriti. S IntegralEdu sam pregledala sve opcije i tako je cijeli proces započeo.
Ozbiljnije sam se počela pripremati negdje u rujnu, a u listopadu sam već pisala motivacijsko pismo za Maastricht i Tilburg. Motivacijsko pismo napisala sam u dva dana. Uvijek mi je bilo jasno zašto želim studirati pravo, pa mi formuliranje motivacije nije bio problem. Životopis sam napravila na temelju svega što sam radila u srednjoj školi. Zamolila sam profesora koji mi je predavao povijest, PiG i sociologiju za preporuku. To mi je oduzelo najviše vremena jer su profesori zauzeti. Uz to, u IntegralEdu sam dala prevesti svjedodžbe i školsku dokumentaciju te ih ovjeriti kod ravnatelja. Sve je bilo gotovo u prvom polugodištu završnog razreda.
Krajem prosinca već sam dobila uvjetno prihvatno pismo iz Tilburga. Uvjet je bio završiti srednju školu. Ocjene ih nisu zanimale, što je u Nizozemskoj vrlo standardno. Za moj program, ocjene na maturi uopće nisu bile važne. Trebala sam samo položiti tri glavna predmeta s najnižom prolaznom ocjenom.
Negdje u ožujku počela sam tražiti stan, za što se u Nizozemskoj često ispostavi kao puno teže nego sam upis na faks. Potražnja je ogromna, a ako nemate adresu, ne možete se upisati, fakultet će vas samo izbaciti nakon mjesec dana. Preporučila bih angažiranje agencije na nekretnine koja posluje specifično s međunarodnim studentima. Skuplje je, ali štedi puno vremena i živaca jer je uobičajeno da vas stanodavci ignoriraju. Možete probati naći jeftiniju opciju jednom kad već studirate, poznate ljude i možete osobno ići pogledati stan. Nakon mature, istog dana sam odnijela svjedodžbu na prijevod, poslala sveučilištu, i negdje u srpnju dobila službenu potvrdu o upisu.
3. Kako izgleda jedan tvoj tipičan dan na fakultetu? Kako balansiraš obaveze i slobodno vrijeme?
Ono što cijenim kod svog programa je da nijedan dan nije isti. Ovaj semestar raspored mi se mijenja svaki dan i svaki tjedan. Pratim 5 kolegija koje slušam cijeli semestar, a ispite imamo sredinom semestra i na samom kraju. “Ispit” može uključivati tradicionalni ispit na kampusu, online ispit od kuće, pisanje eseja ili projekt, ovisno o kolegiju. Doduše, to se svake godine mijenja jer profesori pokušavaju nadograditi program da bude otporan na AI razvoj.
Studij uključuje puno samostalnog rada: "knowledge clipovi" (snimljene prezentacije profesora), predavanja za cijelu godinu (250-300 studenata) i tutorijali u manjim grupama (20-40 studenata). Obično imam jedno predavanje ili tutorijal dnevno - sat i 45 minuta na fakultetu. Ponekad imam više toga u jednom danu, ali onda imam slobodan dan neki drugi dan u tjednu.
Naravno, to ne znači da radim samo toliko. Imam puno literature za čitanje, clipove za gledanje i zadatke za predaju, plus za neke kolegije obavezne tjedne zadatke, za neke neobavezne koji donose višu ocjenu. Ipak, imam osjećaj kao da za faks radim manje nego u srednjoj školi i manje sam pod stresom jer nas ovdje uče vještine, a ne činjenice koje možete guglati.
Kad nije ispitno razdoblje, većinu vremena posvećujem izvannastavnim aktivnostima. To se ovdje može na vrlo visokoj, skoro pa “profesionalnoj” razini, zahtjeva visoki angažman i pruža nevjerojatne prilike. Članica sam ELSA-e (European Law Student Association), vodim pravni časopis za udrugu, što mi oduzme barem dva do tri sata dnevno. ELSA je najveća organizacija studenata prava na svijetu i postoji i u Hrvatskoj, ali ovdje ju svi doživljavaju puno ozbiljnije i dobila sam dojam, barem prema onom što vidim online, da je ELSA ovdje puno aktivnija i fokusiranija na razvoj vještina, a također pruža skoro sve prilike na engleskom, što privlači studente iz svih dijelova svijeta. No to je samo moje iskustvo, ne znam doista kako je u Hrvatskoj jer nisam nikad tamo studirala.
Uz to, bavim se debatom (Model United Nations I British Parliamentary), sudjelujem na moot courtovima i natjecanjima. Bila sam u Češkoj na radionici o AI i cybersecurity pravu, u Londonu na MUN konferenciji, idem u Ženevu predstavljati ELSA-u pri WIPO-u, u Barcelonu na moot court, i sudjelujem na online debatnom turniru koji povezuje 32 sveučilišta diljem svijeta. Fascinantno je Koliko opcija ima. Ima i puno drugih prilika, naravno, ovisno o tome što vas zanima.
Društveni život uglavnom ostvarujem kroz udruge, a moji interesi - pisanje i debatiranje - poklapaju se s tim aktivnostima, pa su mi granice između obveza i slobodnog vremena zamagljene, i to mi odgovara. Fakultet mi često nije prioritet: imam visok prosjek, ali ne vjerujem da su ocjene jedino što je važno. Želim iskoristiti svaku priliku, a na današnjem tržištu je to puno važnije nego vrlo visoka ocjena iz random kolegija.
4. Što bi izdvojila kao najbolju ili najvrjedniju stvar studiranja na Tilburgu?
Najveća prednost je mentalitet i ljudi. Upoznala sam studente koji već rade stvari za koje mislim da ih u Hrvatskoj ne bi ni imali priliku raditi. Na primjer, studentica treće godine koja radi kao paralegal u Dentonsu, a još nema ni diplomu. To bi u Hrvatskoj bilo gotovo nezamislivo (osim ako nemaš vezu). Upoznala sam ljude koji su me potaknuli da idem dalje i radim više nego što sam mislila. Okružena sam nevjerojatnim brojem prilika na svakoj razini.
Globalni pristup studija je također nevjerojatno vrijedan. S mojom diplomom mogu ostati godinu duže i kvalificirati se za nizozemsku odvjetničku komoru, upisati diplomski studij ovdje ili bilo gdje drugdje, raditi privatno, u javnom sektoru, u međunarodnoj organizaciji ili Europskom parlamentu. Ta fleksibilnost je jednostavno nevjerojatna.
ELSA kao udruga bila je jedan od najvažnijih razloga zašto toliko uživam ovdje. Omogućuje mi profesionalni razvoj na načine koje prije godinu dana nisam mogla ni zamisliti.
Zbog svega toga bih preporučila ne samo studiranje u inozemstvu, nego konkretno ovdje u Tilburgu, jer mi je Global Law pomogao da se profesionalno razvijem u samo nekoliko mjeseci.
5. Kako bi opisala svakodnevni život u Tilburgu? Što ti se posebno sviđa?
Tilburg je studentski grad, ali to ne znači ono što biste možda očekivali. Iako je moj program 70% međunarodni, cijelo sveučilište nije: mnogi nizozemski studenti odlaze kući vikendom, pa je grad petkom, subotom i nedjeljom prilično prazan. Trgovine se zatvaraju oko šest, osim supermarketa, pa noćni život zapravo ne postoji. U Amsterdamu ili Den Haagu ima puno više toga za raditi navečer, ali u Tilburgu baš i nema.
Ono što mi se sviđa je funkcionalnost. Sve je blizu i lako dostupno. Tilburg nije loše mjesto za život, ali iskreno, da nema sveučilišta, ne bih ga odabrala. S obzirom na to da smo vrlo međunarodna skupina, svi prilagođavamo svoja kulturna očekivanja jedni drugima. Postoji mješavina kultura i komunikacijskih stilova, pa se nitko zapravo ne osjeća kao da je na krivom mjestu.
6. Jesi li doživjela kulturološki šok pri dolasku u Nizozemsku? Ako da, što ti je bilo najneočekivanije?
Najveći kulturološki šok bio mi je nedostatak noćnog života. Hodati petkom navečer ulicama u 8, 9, 10 sati i biti jedina osoba tamo, osim ponekad nekog biciklista ili starijeg para – to nisam očekivala. Zamišljala sam potpuno drugačije, ali naviknete se. Također, Nizozemci piju skoro isključivo pivo da se napiju, a kao netko s Balkana, to mi je bilo vrlo neobično.
Iznenadio me i način na koji Nizozemci slave. Dok u Hrvatskoj ljudi piju kave po tri sata svaki tjedan, ovdje ljudi puno rade, a onda imaju specifične dane u godini kad potpuno podivljaju: Kraljev rođendan, karneval, blagdani. Karneval u južnoj Nizozemskoj je potpuno lud. Ljudi su pijani cijeli dan tri dana zaredom i vani cijeli dan i noć, obučeni u lude kostime, toliko je gužva da ne možete ni hodati. To je vezano uz drugačiju ravnotežu posla i života. Sve je učinkovito i funkcionalno, pa postoji potreba za opuštanjem kad je to društveno prihvatljivo.
Stereotipe o Nizozemcima (da su direktni i hladni) nisam doživjela. Imam nizozemske prijatelje i nikad nismo imali komunikacijskih problema. Ono što se primijeti jest nedostatak patrijarhalnih standarda. Ovdje se ne očekuje da dečko plati na spoju, da vas pokupi ili otvara vrata. Meni je to osvježavajuće, ali poznam cure iz regije koje su se zbog toga osjetile uvrijeđeno, tako da je to nešto na što se definitivno treba pripremiti.
7. Koji ti je bio najveći izazov tijekom studija i na koji način si ga uspjela prevladati?
Najveći izazov bio mi je biti daleko od kuće. Po prirodi sam samotnjačka osoba, uvijek mi je trebalo vrijeme za sebe. Ali kad odjednom živite sami (ja živim bez cimera) i vidite ljude samo na fakultetu, pogotovo kad je ispitno razdoblje, svi su u svojim "špiljama", a vani se smrači jako rano, stvarno je lako osjetiti samoću. Tu je i puno novih odgovornosti jer ste potpuno oslonjeni na sebe.
S jedne strane to je nevjerojatno oslobađajuće, moći organizirati vlastiti život i živjeti kako želite. Vrlo brzo naučite puno vještina koje prije niste imali, kao snalaženje na kolodvoru kada kasnite na vlak i svi znakovi su na jeziku kojeg ne razumijete ili popravljanje bicikla bez adekvatnih alata. Ali bit će teških dana, na primjer kad ste bolesni i morate se sami brinuti o sebi, ili kad se osjećate loše jer niste imali ljudski kontakt tri dana u ispitnoj sezoni. U Nizozemskoj je sezonska depresija realna stvar.
Bitno je prepoznati da se svi s time nose, jer smo uglavnom međunarodna zajednica i većina živi daleko od kuće. To je veliki period prilagodbe, ali jednom kad se naviknete, postane puno lakše. Selidba u inozemstvo vas promijeni. Promijenit će se način na koji vidite sebe, a također i odnos s obitelji i prijateljima kod kuće. To je neizbježno i potpuno u redu, samo je bolje doći pripremljen.
8. Jesi li ikada posumnjala u svoj odabir studija? Kako si se nosila s tim osjećajima?
Da, ali prije nego što sam došla ovdje. U jednom trenutku bila sam uvjerena da mogu bolje, da bih mogla ciljati na prestižnije sveučilište u UK-u, nešto s većim imenom. Tilburg Global Law je odličan program i ljudi u industriji ga poznaju, ali ne zvuči tako impresivno kao Oxford ili UCL. Naravno, nisam si to mogla priuštiti, a nemam ni toliki ego da bih bila sigurna da to mogu ostvariti. Međutim, neko vrijeme sam žalila što nisam pokušala.
Ali otkad sam ovdje, taj osjećaj je potpuno nestao. Da sam studirala u UK-u, to bi me puno jače vezalo za tu zemlju nego što biste mislili, a ja tamo ne planiram živjeti ni raditi. Ovaj program me doveo u kontakt s toliko ambicioznih ljudi na istoj razini kao ja: ambiciozni, ali ne nužno ekipa s novcem i vezama na koje biste sigurno naišli elitnom “brend” sveučilištu. Količina nevjerojatno motiviranih studenata koje sam upoznala ovdje konstantno me tjera da budem bolja.
9. Kako bi usporedila studiranje u Hrvatskoj i Nizozemskoj? Koje su sličnosti, a koje ključne razlike?
Najveća razlika je fokus na vještine nasuprot znanju. Ovdje nas uče vještinama, a znanje stječemo samo u svrhu njihovog razvoja. Svjesni su da na tržištu rada vrijedi više osoba s iskustvom i vještinama nego ona koja samo posjeduje znanje, jer je znanje danas svima dostupno.
Skoro svaki kolegij se referira na AI i kako on mijenja pravnu struku, tako da se program nadograđuje svake godine i ne kasni za stvarnim svijetom. Reguliranje AI-ja je i dalje veliki izazov što vodi i do nekih promjena koje nisu nužno dobre za studente, ali vjerujem da će se to stabilizirati uskoro, kad se sveučilište privikne na novi način rada.
U Hrvatskoj se na fakultet gleda gotovo kao na sveto mjesto. Profesori smatraju da je to nešto prestižno, a sam koncept studiranja nosi starinsku energiju. Ovdje je fokus na tome da stvarno naučite nešto, a većina profesora ne smatra sebe posebno važnima samo zato što predaju na sveučilištu, mnogi su i praktičari u svojim područjima.
To je najvidljivije u načinu ispitivanja i ocjenjivanja. Na primjer, za kolegij Global Legal History, 30% naše ocjene činila je simulacija suđenja stvarne povijesne osobe iz 17. stoljeća za vještičarenje (takozvani mock trial). Morali smo se potpuno uživjeti u to razdoblje, istraživati zakone iz doba baroka o tome kako se "pronalazi vještica", i sve to staviti u povijesni kontekst. Upravo taj kreativni i praktični pristup natjerao me da materijal stvarno razumijem dubinski, umjesto da ga samo naučim napamet. Poanta je da ovdje nitko ne smatra sveučilište toliko ozbiljnim i svetim da bi simulacija suđenja za vještičarstvo bila "ispod razine" ili neozbiljna, i upravo to cijenim. U Hrvatskoj bi se isti sadržaj vjerojatno predavao na puno suši i tradicionalniji način.
Kritičko mišljenje je ovdje ključno. U Hrvatskoj se od studenata očekuje da čekaju upute, posebno u prvoj godini. Nitko vas ne pita za mišljenje. Ovdje je suprotno: dobili biste nižu ocjenu ako date odličnu analizu ili sažetak, ali ne iznesete vlastiti stav. To vas tjera da zaista naučite principe. Ne možete samo citirati profesora, već morate biti sposobni kritički razmišljati o, primjerice, presudi njemačkog ustavnog suda. Morate razumjeti zašto taj sud uopće postoji i koje su mu glavne uloge da biste mogli reći "ova presuda je bila dobra" ili "ova presuda je propustila ovu točku". Nitko ne očekuje savršenstvo, ali se već od prvog semestra očekuje da dijelite svoje mišljenje i preispitujete sve.
Velika razlika je i proaktivnost studenata. Ovdje su ljudi u udrugama, vode blogove, imaju startupe, bave se debatom, moot courtovima. Već na prvoj godini studenti pokušavaju pronaći svoje mjesto na tržištu. U Hrvatskoj to nije toliko zastupljeno, ne zato što nema ambicioznih ljudi, nego zato što ukupna energija sveučilišta ovdje stalno tjera da idete dalje. Na početku godine su nam rekli da se očekuje da se pridružimo barem jednoj udruzi. Neće vas kazniti ako to ne napravite, ali to je standard. Ako to ne radite, radite manje od prosječnog studenta. I zato je raspored dovoljno fleksibilan da to omogući. Poznajem ljude koji već nakon prve godine imaju praksu i rade kao pravni asistenti.
Što se tiče ispita, ovdje su fer: dobijete upravo ono za što ste se cijeli semestar pripremali. Nikad se nisam pojavila na ispitu i pomislila da to nikad nisam vidjela. Ako smo na filozofiji cijeli semestar rješavali određeni tip pitanja u zadaćama, na ispitu smo dobili isti tip pitanja. Na drugom kolegiju smo svaki tjedan predavali assignment pa su na ispitu bila ista pitanja samo s drugom jurisdikcijom ili činjeničnim stanjem. U Hrvatskoj sam čula priče o nejasnim kriterijima, profesorima koji nasumično "ruše" studente zbog kvota, i ispitima koje nitko ne može predvidjeti.
Ovdje jedan kolegij često predaje čak i do pet profesora, što znači da ne možete "skupljati bodove" kod jednog jer profesor najčešće ne zna ni vaše ime. Sve se temelji isključivo na vašem radu.
10. Postoji li nešto što bi voljela da si znala prije nego što si započela studij?
Voljela bih da mi je netko rekao da nije tako strašno i da nije tako teško. Cijeli prvi semestar provela sam misleći da će biti užasno. Imala sam dojam da je studiranje vani vrhunac, da će kriteriji biti strašno visoki i da ću biti okružena samim Einsteinima. Zapravo je, unatoč velikom broju ambicioznih ljudi, lako biti dobar i istaknuti se. Da mi je netko iskreno rekao "ako radiš marljivo i s konkretnim ciljem, bit će u redu", to bi mi puno značilo.
Savjet koji sam dobila i koji se pokazao nevjerojatno korisnim: razgovarajte s ljudima. Kad sam došla, jedna od najvrjednijih stvari bila je izgradnja vlastite mreže kontakata. Kad dođete u potpuno novu zemlju, studirate nešto novo i živite drugačijim životom, trebate pronaći ljude koji će vam pomoći. Ne mislim na nekoga tko će doći brinuti se o vama kad ste bolesni, to je nerealno očekivati u prvom mjesecu. Ali ono što mi je stvarno pomoglo je pronaći studente starijih godina koji su spremni voditi me kroz proces. Zato je važno umrežavanje, ne samo s mentorima koje vam sveučilište dodijeli, nego stvarno stvoriti prijateljstva.
Stariji studenti su mi slali bilješke, pripremali me za ispite, objašnjavali koncepte, savjetovali me s kojim profesorima razgovarati nakon predavanja jer su korisni za određene stvari, a s kojima to ne raditi jer se živciraju. Govorili su mi koje literature čitati, a koje ne, za koje kolegije je važno ići na predavanja, a za koje mogu preskočiti. Prije ispita su mi rekli što su oni očekivali i što ih je iznenadilo.
Čak i ako ste introvert, a ja jesam i grozila sam se ćaskanja sa strancima, (još u Zagrebu sam se bila pomirila s mogućnošću da ću biti potpuno sama), potrudite se izaći iz zone komfora. To mi je donijelo nevjerojatnu količinu znanja i vještina, često me čak stavilo ispred onih koji su ostali u svom balončiću. Dobila sam kopije knjiga i skripte od prijatelja sa starijih godina koje bih inače morala kupiti. To je nešto što morate napraviti, pogotovo kao međunarodni student koji nema na koga drugog se osloniti.
11. Što bi preporučila budućim studentima kao najveću vrijednost ili prednost studiranja na Tilburgu?
Najveća vrijednost je, ponavljam, mentalitet i ljudi. Okruženi ste ambicioznim, proaktivnim studentima koji vas stalno tjeraju da budete bolji. Sveučilište stvara atmosferu u kojoj se očekuje da radite više od samog studija.
Global Law program daje nevjerojatnu fleksibilnost, s diplomom možete ići u bezbroj smjerova, od specijalizacije za nizozemsko pravo do mastera u bilo kojem području, od privatnog sektora do međunarodnih organizacija. Sustav ocjenjivanja je fer i transparentan: ako radite ono što se traži, uspjet ćete.
Preporučila bih budućim studentima ovog ili sličnog programa da se odmah po dolasku aktivno umrežavaju, pridruže udrugama poput ELSA-e i iskoriste sve prilike: debatna natjecanja, moot courtove, putovanja, konferencije. To su iskustva koja vas profesionalno oblikuju na načine koje ne možete ni zamisliti dok ne dođete. I najvažnije, nemojte oklijevati. Ako se premišljate želite li studirati vani ili ne, odvažite se i nećete se htjeti vratiti.
Zaključak
Dorino iskustvo pokazuje da studij u Nizozemskoj donosi puno više od same diplome. Međunarodno okruženje, naglasak na razvoju praktičnih vještina, mogućnosti za profesionalno usavršavanje i povezivanje sa studentima iz cijelog svijeta stvaraju iskustvo koje oblikuje i osobni i profesionalni razvoj.
Studij prava u inozemstvu možda na početku djeluje kao velik izazov, no uz dobru pripremu, otvorenost prema novim iskustvima i spremnost na izlazak iz zone komfora, može postati jedna od najvrjednijih odluka za buduću karijeru.
Ako i ti razmišljaš o studiju u Nizozemskoj ili nekoj drugoj zemlji, naše obrazovne savjetnice mogu ti pomoći kroz cijeli proces, od istraživanja studijskih programa i odabira fakulteta do pripreme prijave i organizacije odlaska. Javi nam se i zajedno ćemo pronaći opciju koja najbolje odgovara tvojim interesima, ciljevima i budućim planovima.