Kako izgleda studij u Velikoj Britaniji? Iskustvo i uspjesi hrvatske studentice

Za nas je veliki uspjeh upis svakog učenika i studenta koji je uz našu pomoć pronašao i trenutno pohađa željeno sveučilište i studij, a još veći ako znamo da je vrijeme provedeno tamo zaradio i pokoju nagradu. Time se može pohvaliti i diplomirana novinarka Matea koja je završila studij TV Documentary Production na University of Salford i osvojila nekoliko nagrada tijekom svog studija tamo.


Stoga, odradili smo intervju s Mateom i doznali kako su izgledali njeni studentski dani u Velikoj Britaniji. Pronađi i ti studij u Velikoj Britaniji po tvojoj mjeri na virtualnom sajmu Study in UK, 26.11.



1. Draga Matea, možeš li nam, za početak, reći malo više o sebi?


Za sebe volim reći da sam vizualna novinarka i da volim biti dio raznih kreativnih procesa, uglavnom medijske djelatnosti. Imam 29 godina, i iza sebe imam završen diplomski studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti te diplomski studij medijske produkcije s fokusom na TV dokumentarni program Sveučilišta u Salfordu, koji se nalazi u Manchesteru, u Ujedinjenom Kraljevstvu. Završila sam ih paralelno. Iza sebe imam radno iskustvo u vizualnim aspektima novinarstva, bilo u tiskanom ili televizijskom obliku. Radila sam kao fotoreporterka, urednica fotografije u novinama, videonovinarka a na kraju krajeva i kao asistentica unutar produkcije na nekoliko projekata te što sam više ulazila u dotične uloge, toliko sam voljela sve kompleksnije pristupe koje su zahtijevale znanje s raznih područja.


2. Zašto si se odlučila na upis diplomskog studija u inozemstvu?


Kako sam studirala novinarstvo u Zagrebu i za to dobivala određenu podlogu, bilo u teoriji ili iskustvu radeći kao studentica, osobno sam smatrala da mi nedostaje konkretnije znanje i iskustvo o formama u kojima bih zaista htjela razvijati svoju profesionalnu karijeru, a to je dokumentarni film i dokumentarni program. Hrvatsko televizijsko novinarstvo najčešće se izražava kroz brze i kratke forme vijesti i priloge u kojima se novinarska, snimateljska ili montažerska kreativnost i ne može toliko izraziti, a i zbog dodatnih troškova i manjka vremena, rijetko koja redakcija si može priuštiti duge projekte koje obuhvaćaju složene procese s puno detalja u kojima se oblikuje neka priča. Pojam televizijskog novinarstva i inovativnosti uvijek me nekako vezao za Ujedinjeno Kraljevstvo, tako da je to bio logičan korak, da vidim koje su mi šanse upisati gore dodatni diplomski te koji su za to uvjeti. Na kraju krajeva, Engleska njeguje najjače televizijske tvrtke na svijetu te ako se igdje događa ikakva inovacija, tamo je najčešće izvor.


3. Koji su bili razlozi za odabir upravo University of Salford?


London i londonski životni standard nažalost odmah sam isključila iz mogućnosti zbog troškova, te sam gledala drugu najbolju soluciju pratila za početak medijsku scenu u UK-u. Bilo je poprilično jednostavno – Manchester. Za oko mi je zapalo nekoliko sveučilišta, no izrazitu želju da studiram na Salfordu donijela je blizina medijskog kompleksa MediaCityUK u kojoj se nalaze najreprezentativnije televizijske kompanije svijeta i to na par metara udaljenosti, a k tomu moj fakultet nalazio se upravo između njih. Možete li zamisliti tu ideju, studirati između zgrada BBC-ja i ITV-ja! Ta blizina i mogućnosti u drugom najrazvijenijem gradu u Engleskoj u meni su budili maštu i vrlo je lako donesena ta odluka da upravo Manchester bude taj grad mog diplomskog studija. Dakako, u Manchester i konkretno sjever Engleske jako se puno ulaže te se gradovi šire ubrzano, dok neboderi niču doslovno preko noći.


4. Reci nam više o samom diplomskom studiju TV Documentary Production. Je li studij ispunio tvoja očekivanja?


Odnos prema profesorima je totalno drugačiji naspram većine hrvatskih fakulteta. Puno je prisniji, otvoreniji, više je „ljudski“. Nema nepotrebnog persiranja i nije bila strana stvar da poslije predavanja odemo svi popiti pivo u obližnji pub. Profesori su mi ujedno bili mentori te sam se njima mogla obratiti za bilo kakav problem, bilo osobni ili glede projekata, a oni su tu bili da me dalje usmjere ili da pomognu. Naravno, uz obostrano poštovanje gradi se jedna divna veza. I dan danas imamo grupe na WhatsAppu gdje svi malo pročavrljamo. Upoznala sam predivne mlade ljude te smo provodili dane i noći radeći na projektima. Fakultet je bio isto zanimljivo koncipiran, oslanjao se skroz na projekte i radionice te je konstantan rad morao postojati kako bi se sve završilo na vrijeme, i to kroz tri semestra. Osim zanimljivih ljudi, u fakultet i sveučilište ulažu se basnoslovne cifre tako da smo imali odlične uvjete za rad i studiranje, sve je bilo lako dostupno i digitalizirano.


5. Kako je izgledalo tvojih prvih par mjeseci na sveučilištu u Engleskoj?


Isprva sam bila malo povučenija i trebalo mi je nekoliko tjedana da se prilagodim, da uđem u tu konstantu komunikacije na engleskom jeziku. S vremenom sam upoznavala nove ljude i gradila veze, tako da je svakako postalo jednostavnije i bolje. Na fakultetu su nas odmah bacili u „vatru“ s projektima, tako da je sve to išlo dosta brzo i neprimjetno. Ljudima je bilo dosta zanimljivo što sam iz Hrvatske jer sam bila jedina te su svi izražavali koliko je naša zemlja lijepa. Bilo mi je, također, simpatično kako nitko nije mogao izreći moje ime pravilno. Već kroz tri prva mjeseca došli su rokovi za projekte, tako da je i stres od neizvjesnosti rastao. No, na kraju sve je ispalo dobro. Mislim da sam imala sreću što me FPZG i djelovanje unutar i mimo njega naučilo mnoge novinarske trikove, te sam bila u laganoj prednosti nad ostalima. Mislim da mi, studenti iz Hrvatske, nismo dovoljno svjesni koliko imamo dobru podlogu naspram drugih fakulteta u inozemstvu, no opet, to je sve dosta individualno.


6. Na što si najviše ponosna?


Moji su radovi uvijek bili ocjenjivani s odličnim rezultatima te su me posljedično profesori i nominirali u nekoliko sveučilišnih kategorija. Za Create Student Awards, sveučilišnu nagradu unutar Broadcast Media kategorije za svoj kratkometražni dokumentarni film „Night Owl“. Dobila sam i sveukupnu nagradu sveučilišta za najviša postignuća unutar naše generacije, „Most outstanding contribution to MA: Media production“. Jako sam ponosna za pružene prilike i dodir s pravim svijetom medijske industrije jer smo naše projekte prezentirali profesionalcima koji su ih mogli i otkupiti te smo imali razne radionice s čelnim ljudima velikih televizija, a to u Hrvatskoj sam mogla samo sanjati.

Na kraju ipak, najponosnija sam napravivši moj završni dokumentarni film „Carrying Myself“ o studentu novinarstva Dominiku koji ima cerebralnu paralizu te se bori za svoje mjesto u svijetu diskriminacije i posljedično sa samim sobom. Moj profesor je taj rad prijavio i proslijedio prestižnoj Royal Television Society udruzi te sam s filmom nominirana među najboljim studentskim radovima u čitavoj Velikoj Britaniji! Izuzetno veliki uspjeh jer sam čitav film napravila sama. Natjecala sam se u kategoriji „Best factual“ krajem lipnja 2020. Nisam pobijedila, no pobijedila sam samu sebe, svoje sposobnosti i svoja postignuća kojima se zaista nisam nadala u ovoliko obujmu. Na kraju krajeva, ipak mi je najslađi ponos bio dobiti tu diplomu uz diplomu s FPZG-a i reći studentskom poglavlju „doviđenja“ te puna elana i ideja otići u svijet rada.


7. Tvoji radovi su često bili nominirani i nagrađivani, pohvali nam se malo!


Osim navedenog, moji studentski radovi su već dobili ekranizacije na nekoliko engleskih festivala, uključujući i u etabliranoj kinodvorani HOME u Manchesteru te KinoFilm festivalu. Tu nije kraj, planiram se prijaviti i na Pula film festival te vidjeti dokle sve moj rad može dogurati, a i ja s njim.


8. Što želiš poručiti mladima koji se dvoume oko odlaska na studij u inozemstvo?


Svakako, osim što se maknu barijere „hrvatskog malog čovjeka“ i strah od nepoznatog, odlazak u inozemstvo pruža drugačije perspektive te se otvaraju nove percepcije, uz dokaz kako ipak može biti drugačije. Nije svakome bolje, niti se svatko snađe. Meni osobno je bilo odlično jer sam uvidjela da su ljudi svugdje ljudi, i da, ako dovoljno radiš, mogu ti se otvoriti svugdje vrata. Definitivno mi je djelovalo jednostavnije i poletnije nego bilo što u Hrvatskoj što sam radila do tada. Uvijek je bio pozitivan stav prisutan uz „sve se može“. Puno je tu razloga i zašto je to tako, no svakako, jedno predivno iskustvo koje ne bih mijenjala koliko god se problema našlo usput. Moja je osobno ideja nastaviti raditi u industriji te naći posao negdje gore, na „zapadu“.


9. Koliko ti je značila pomoć IntegralEdu tima?


IntegralEdu tim mi je pomogao kroz čitav proces prijava na fakultet, te da nije bilo njih, ne bi bilo uopće jednostavno. U masi papirologije, potrebna je stručna ruka koja te može savjetovati te kako da izbjegneš pogreške pri prijavama. IntegralEdu to definitivno posjeduje te im velika hvala na suradnji i pružanju usluga jer sam djelomično zbog njih tu gdje jesam.


10. Kad bi mogla, bi li nešto promijenila oko svog studija u inozemstvu?


Ne bih ništa mijenjala oko studija u inozemstvu jer svako iskustvo je vrijedno iskustvo. Bilo pozitivno ili negativno, iskustvo je. Iz njega se daju izvući vrijedne lekcije za buduće prilike.


Želiš i ti iskusiti studij u Velikoj Britaniji? Prijavi se na virtualni sajam Study in UK, 26.11. i razgovaraj s predstavnicima britanskih sveučilišta. Link je ovdje!


Adresa: Pierottijeva 5, 10000 Zagreb, Hrvatska

E-mail: info@integraledu.hr

Broj telefona: +385 (0)1 468 3381

Online radno vrijeme: Od ponedjeljka do petka od 9 do 17 sati. Subotom, nedjeljom i praznicima zatvoreno.

Posjetite nas i na:

  • FB
  • Instagram
  • you-tube

©2020 INTEGRAL GROUP

Kod agencije: HR-AB-01-080953041